Laser i gljivice na noktima

 

Aqua Med pedicure

 

Svima nama želja je imati lijepa i njegovana stopala. Preduvjet za to je zdravlje naših noktiju i kože, njega stopala te redovita pedikura...

Usprkos svemu navedenom ponekad se dogodi da naše nokte napadnu dosadne gljivice, kojih se nikako ne možemo riješto bez obzira na ispravnu dijagnozu te disciplinu oko provođenja dugotrajne  antimikotičke terapije.

 

 

 

 

 

Nail structure

Funkcija noktiju kao rožnatih struktura je štićenje vrhova prstiju na rukama ili nogama.

Nokti (lat. unguines) su uloženi u kožu, te spadaju u adneksa tj. privjeske kože. Građeni slično kao i koža, od epidermalnog i vezivnog dijela.

Epidermalni dio nokta sadrži temeljni, nazubljeni i jako zadebljan rožnati sloj koji čini ploču nokta. Zbog postojanja mjehurića zraka u ploči nokta vide se bjelkaste pjege (lat. flores unguinum). Jedna je takva pjega konstantna, a smještena je u dnu nokta (lat. lunula unguis). Ploča nokta i ispod nje smješteni epidermis uloženi su u vezivno ležište nokta (lat. lectulus unguis). Epidermis smješten ispod ploče nokta na onom rubu nokta na kojem je nokat usađen u kožu urasta u vezivno tkivo, čineći maticu nokta (lat. matrix unguis), a iz matice nokta se epidermis nastavlja na vanjsku stranu ploče nokta i obavija nokat sa dna i vanjske strane nokta u obliku "kožice" (lat. eponichium), dok na slobodnom vanjskom dijelu nokta taj epidermis urasta ispod ploče nokta čineći hyponychium.

Vezivni dio nokta građen je od kolagena, čija vlakna teku okomito i paralelno, spajajući na taj način ploču nokta i kost.

Nokat raste dijeljenjem stanica matice nokta brzinom od 1 mm tjedno tijekom cijelog života, a u potpunosti izraste tijekom 6 mjeseci. Ako je matica nokta oštećena, njegova obnova nije moguća.

 

 

Gljivice 

 

Danas je poznato više od 250.000 vrsta gljivica, od kojih 100 mogu uzrokovati bolesti čovjeka.

Gljive su eukarioti (imaju razvijenu jezgru stanice), nemaju sposobnost fotosinteze tj. nemaju klorofila (po toj karakteristici se razlikuju od biljaka, jer su dugo smatrane nižim biljkama). Gljivice su svrstane u zasebnu skupinu (carstvo gljiva, lat. regnum fungorum), ravopravnu biljkama i životinjama. Da bi se prehranile i održale na životu moraju parazitirati ili saprofitirati na drugom nosiocu. 

Razmnožavaju se nespolno (pupanjem) ili spolno (stvarajući hife). Svaka pojedina vrsta gljive ima i karakteristične spore koje su ključ za njihovu identifikaciju. Zanimljiva su i neka korisna svojstva gljiva, npr. svojstvo proizvodnje antibiotika, zatim fermentacija šećera (na taj način se dobiva alkohol)...

Gljivice se dijele na: kvasce, plijesni i sferule.

Kvasci su jednostanične gljive. Unutar skupine kvasaca rodovi Candida i Pityrosporum su najčešći uzročnici dermatomikoza u čovjeka. 

Plijesan je višestanična gljiva i sastoji se od stanica koje se nazivaju hife. Rastom i grananjem hifa nastaje splet hifa koji se naziva micelij.

Dimorfizam je sposobnost promjene oblika gljive iz kvaščevog obilka u micelijski kod promjena temperature, i smatra se značajnim činiteljom infektivnosti ovih gljiva. Tako npr. Candida Albicans pri temperaturi od 25 °C raste kao plijesan, a pri temperaturi od 35 °C kao micelij. Hife lakše prodiru u tkivo pacijenta i lakše izbjegavaju fagocitozu. Na promjenu ovog oblika utječe i pH kože (6,5-7,0)

Dematomikoze su gljivična oboljenja kože. Gljive imaju sposobnost prodiranja u rožnati sloj kože, noktiju i dlaka te sposobnost razgradnje keratina (keratinoliza). Kožne mikoze dijele se u dvije skupine: dermatomikoze i dermatofitoze. Dematomikoze su uzrokovane različitim vrstama kvasca i pliesni (Candida albicans itd.), a dermatofitoze mogu uzrokovati bolesti 3 slijedeća roda plijesni:  Trichophyton, Microsporum i Epidermophyton.

 

 

Onihomikoze 

 

Onihomikoze su promjene noktiju uzrokovane gljivicama. Za nastanak bolesti nije dovoljna samo prisutnost gljivica, već su potrebne i određene okolnosti koje smanjuju opću i lokalnu otpornost organizma. Zbog toga se gljivice smatraju oportunistima, a gljivična oboljenja uvjetnim ili oportunističkim.

Nastanku bolest pogoduju: 

  1.   1. trauma nokta i kože (cjelovita i zdrava koža je važna mehanička prepreka u prodiranju gljivičnih stanica u organizam),--> oštećenja nokta koja nastaju pri geliranju noktiju također mogu pogodovati ulasku gljivica u nokat
  2.   2. često vlaženje šaka i stopala (gljvična oboljenja znaju biti profesinalna bolest kod radnika u prehrambenoj industriji),
  3.   3. nenošenje vlastitih šlapa prilikom tuširanja na javnim mjestima,
  4.   4. pad imuniteta (npr. usred pothranjenosti, iscrpljenosti, dugotrajne antibiotske ili citostatske terapije, kao i kod terapije zračenjem, AIDS-a itd.). Za obranu od gljivica bitni su nespecifični obrambeni mehanizami organizma (polimorfonuklerani leukociti tj. neutrofili, monociti i makrofagi proždiru fagocitozom stanice gljivica), kao i specifični mehanizmi obrane (T i B limfociti koji proizvode protutijela, kao i sustav komplementa) 
  5.   5. endokrinološki tj. hormonski poremećaji (npr. dijabetes),
  6.   6. slaba higijena,
  7.   7. pušenje,
  8.   8. smanjena cirkulacija u šakama i stopalima,
  9.   9. smanjenje rasta nokta u starijoj životnoj dobi,
  10. 10. zatim trudnoća,
  11. 11. nesterilini instrumeni u pedikerskim salonima, 
  12. 12. korištenje pribora za nokte ukućana koji imaju gljivice na noktima...

Bolest karakteristično počinje na slobodnom rubu i vanjskim dijelovima nokta pojavom bjelkastih ili žućkastih promjena na ploči nokta, koje se postupno šire preba bazi nokta...

Promjene mogu biti godinama iste, ali mogu napredovati do subungvalne hiperkeratoze (odebljanje nokta, odizanje nokatne ploče te konačno grudičasto mrvljenje i uništenje nokta).

 

 

Dijagnoza 

 

Dijagnoza se postavlja uz pomoć nativnog mikroskopskog preparata i kulture materijala uzete sa oboljelog dijela nokta (uzima se mrvičasti dio na granici zdravog i bolesnog dijela nokta, jer tamo očekujemo najveći broj uzročnika). Materijal se preparira 20 %-tnom kalijevom lužinom koja otapa keratin i time olakšava pronalaženje gljivičnih oblika (hife ili spore). Iako se gljivični oblici dobro razabiru na nebojanom pripravku, puno lakše se uočavaju ako se oboje po Gramu, metilenskim modrilom ili po Giemsa-Romanowskom. Svjetlosnim mikroskopom na temelju spora ili hifa možemo dokazati gljivice kao uzročnika bolesti, ali ne i točno određenu vrstu gljivica.

U svrhu određivanja točno određene vrste gljivica mora se kultivirati materijal na modificiranu Sabouradovu hranjivu podlogu ili Sabouradov agar i za 7-14 dana odrediti vrstu gljivica na temelju makroskopskih i mikroskopskih karakteristika.

Važno je napomenuti da pacijent ne smije primjenjivati nikakvu lokalnu terapiju za liječenje gljivica barem 5 dana prije uzimanja uzoraka bolesnog dijela nokta.

Serološka dijagnostika (dokazivanje protutijela) ne radi se su slučaju dermatomikoza i onihomikoza, već u slučaju sustavnih i diseminiranih mikoza tj. kada su se gljivice proširile na organizam.

 

 

Terapija onihomikoza su najčešće lokalni antimikotici koji mogu primjenjivati u obliku kreme, masti, otopine, spreja ili posipa. Terapija je dugotrajna (2-4 tjedna, 2 x dnevno), a za onihomikozu se najbolji rezultati postižu sa otopinama. Također postoje protugljivični lakovi ili gelovi za nokte.

 

Lokalna terapija najčešće ne postiže odgovarajući učinak, pa se koristi sistemska tj. peroralna terapija koja se pije 3 – 8 mjeseci. U početku sistemske terapije su česte glavobolje i mučnine, a kod dulje primjene moguća je i hepatotoksičnost (otrovna je za jetru) te je prije i u tijeku terapije potrebno obavezno provjeriti biokemijsku aktivnost enzima jetre te razinu kolesterola i triglicerida u serumu.Također, pojedini lijekovi mogu uzrokovati oštećenje bubrega, koštane srži te dovesti do želučano-crijevnih poremaćaja, kožnih osipa... Zbog svega navedenog sistemska tj. peroralna terapija ne smije se koristiti u trudnoći.

 

Pomoć u liječenju gljivičnih oboljenja pruža više vrsta antiseptika iz skupine masnih kiselina (undecilenska kiselina 10-20 %, kaprilična kiselina 15 %, propionska kiselina 5-10 %), zatim salicilna kiselina 10 % te neki esteri (benzoksazol 0,5 % te asterol 5 %).

 

Novost u liječenju gljivičnih infekcija je laser. Tijekom laserskog tretmana se podiže temperatura u ploči nokta na preko 42,5 °C. Povišenjem temperature gljivice gube sposobnost razmnožavanja, a daljnji porast temperature uzrokuje oštećenje i uginuće gljivične stanice (tzv. toplinska smrt). Štetan učinak temperature zasniva se na koagulaciji gljivičnih proteina i na taj način se uništavaju gljivice. Prosječno je potrebno 6 tretmana svako 2 tjedna, i nakon toga kontrolni tretmani 1 x mjesečno (sve dok ne izraste potpuno zdrav nokat).

 

  Prije 1. laserskog tretmana:          Nakon 1. tretmana                      Nakon 2. tretmana 

                                                            tj. nakon 15 dana:                       tj. nakon 30 dana:    

Gljivice laser Aqua Med

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U terapiju spadaju i opće higijenske mjere. Potrebno je:

 

  1. 1. medicinsku pedikuru obavljati isključivo u ustanovama koje za sterilizaciju instrumenata koriste sterilizator na suhi zrak koji dosiže temperature do 180 ° C (sterilizatori na kvarcne kuglice nisu dovoljna garancija sterilizacije instrumentata za pedikuru, dok se sterilizatori na UV zrake koriste za frizerske salone) 
  2. 2. često rezati te brusiti slobodni rub nokta jednokratnim turpijama,  
  3. 3. svaki put nakon uređivanja noktiju oprati alate te ih 10-minuta dezinficirati uranjanjem u 70%-tni alkohol
  4. 4. ne dijeliti pribor za nokte s nikim te koristiti poseban pribor za bolestan i zdravi nokat
  5. 5. nositi propusnu, što otvoreniju kožnu obuću,
  6. 6. papuče i šlape oprati sa sredtvom na bazi klora, za cipele svakodnevno koristiti sprej protiv gljivica ili UVC lampu za cipele 
  7. 7. prilikom pranja odjeće koristiti sredstvo za dezinfekciju 
  8. 8. oprati kade i tuš kade sa sredstvom na bazi klora 
  9. 9. uvijek nositi vlastite šlape prilikom tuširanja na javnim mjestima
  10. 10. izbjegavati hodanje bosih nogu tj. uvijek nositi vlastite šlape
  11. 11. izbjegavati javne bazene, whirpool-e i hidromasažne kade, wellness oaze...
  12. 12. izbjegavati nošenje zaražene obuće, čarapa, cipela...
  13.  

U slučaju izraženije zahvaćenosti samo jednog nokta dolazi u obzir kiruško odstranjenje nokta.

 

 

Napisala: Danijela Rašić, dr.med.

 

Izvor literature:

Dermatovenerologija, prof.dr.sc. Ivan Dobrić, spec. dermatovenerologije i suradnici

Medicinska bakteriologija i mikologija, prof.dr.sc. S. Kalenić, prof.dr.sc. E. Mlinarić - Missoni

Sveučilišni udžbenici Medicinskog fakulteta u Zagrebu  

 

Sadržaji objavljeni na ovim stranicama zaštićeni su prema Zakonu o autorskim pravima RH, te se ne smiju koristiti i preuzimati bez pismene dozvole autora. | 2015. © Aqua Med Medical Wellness - sva prava pridržana.

 

 

 

Submit to FacebookSubmit to Google BookmarksSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn